Grigorij Pereljman ( Григо́рий Я́ковлевич Перельма́н ) je ruski matematičar koji je postao poznat širom sveta jer je dokazao Poincaréovu hipotezu, jedan od najvažnijih i najduže nerešenih problema u matematici.
Ukratko, šta je Poincaréova hipoteza?
To je hipoteza iz oblasti topologije, grane matematike koja proučava oblike i prostore. Hipotezu je postavio Henri Poincaré 1904. godine i ona glasi, u pojednostavljenom obliku:
„Svaka zatvorena trodimenzionalna raznovrsnost (manifold) bez rupa, koja je jednostavno povezana, topološki je ekvivalentna trodimenzionalnoj sferi.“
Drugim rečima: ako imate neki trodimenzionalni oblik koji nema “rupe” i ako se svaka petlja na njemu može “stegnuti” u tačku (kao što može na površini sfere), onda je taj oblik zapravo samo drugačiji način prikazivanja 3D sfere.
Zašto je to važno?
Zato što je razumevanje oblika prostorâ u više dimenzija ključno za fundamentalnu matematiku i fiziku (npr. teoriju svemira). Poincaréova hipoteza je stajala kao jedan od najvećih nerazrešenih problema u topologiji više od jednog veka.
Šta je Pereljman uradio?
Grigorij Pereljman je 2002. i 2003. godine objavio tri rada na internetu (arXiv), u kojima je koristio tehniku nazvanu Ricci flow, koju je ranije razvio američki matematičar Richard Hamilton, ali je Perelman uspeo da reši ključne probleme koje Hamilton nije mogao – posebno kako da se nose s “eksplozijama” (singularnostima) koje se javljaju u toku deformacije oblika.
Perelman je uspeo da pokaže kako se bilo koja trodimenzionalna raznovrsnost može “ispeglati” tako da se vidi da li je sfera – i to je bio dokaz Poincaréove hipoteze.
Priznanja koje je odbio
Zbog ovog otkrića, Perelman je:
- 2006. nagrađen Fieldsovom medaljom, najvišim priznanjem u matematici – odbio je da je primi.
- dobio nagradu od milion dolara od Clay Mathematics Institute (jer je Poincaréova hipoteza bila jedan od 7 Milenijumskih problema) – i to je odbio.
Zašto je to odbio?
Pereljman je rekao da ga ne zanima slava ni novac, i da se ne slaže s načinom na koji matematička zajednica funkcioniše. Takođe je isticao da je Hamilton zaslužan za veliki deo rada. Nakon toga se povukao iz javnosti i živi veoma povučeno u Rusiji.
🔵 1. Šta znači „topološki ekvivalentno sferi”?
U topologiji, ne gledamo veličinu, dužinu ili tačan oblik — zanima nas kako je nešto povezano, a ne kako izgleda. Dva objekta su topološki ekvivalentni ako se jedan može pretvoriti u drugi istezanjem, savijanjem ili uvijanjem, ali bez cepanja ili lepljenja.
✅ Primer:
- Lopta (puna sfera) i balon su topološki ekvivalentni.
- Oba imaju unutrašnjost i nemaju „rupu“ – ako povučeš gumeni balon, možeš ga oblikovati da liči na loptu, i obrnuto.
❌ Kontra-primer:
- Šolja za kafu sa ručkom NIJE topološki ekvivalentna lopti jer ima „rupu“ u dršci.
- Ona je topološki ista kao prsten (torus) — oba imaju jednu rupu.
Dakle, 3D raznovrsnost (nešto što je kao površina u 3D prostoru) je topološki ekvivalentna sferi ako nema rupa i ako je „jednostavno povezana“, tj. ako se svaka petlja na njoj može stegnuti u tačku — baš kao na površini balona ili lopte.
🔥 2. Šta je Ricci flow (Riči flou)?
Zamisli da imaš neku izgužvanu, neravnu površinu (ili više dimenzionalni prostor), i da počneš da je peglaš tako da se ravnomerno rasporede zakrivljenja.
🧼 Vizualizacija:
- Kao kad peglaš zgužvanu tkaninu: ona se postepeno ispravlja.
- Ili još bolje: zamisli da na površinu staviš mast koja se ravnomerno širi i puni udubljenja, dok višak sa ispupčenja teče prema udubljenima.
Ricci flow je matematička procedura koja „pegla“ prostor tako da se zakrivljenost izjednačava. Njegova formula je slična jednačinama koje opisuju toplotu: to je kao da se toplotna energija širi kroz prostor i izravnava „neravnine“.
🔍 Kako to pomaže Pereljmanu?
- Pereljman koristi Ricci flow da „pegla“ složene prostore.
- Kad tokom tog „peglanja“ naiđe na singularnosti (tačke gde sve „pukne“), on ih precizno analizira i iseče prostor, a zatim nastavlja sa procesom.
- Na kraju, ako ostane samo nešto što je kao sfera, to znači da je prvobitni prostor bio topološki sfera — i to dokazuje Poincaréovu hipotezu.
🧠 U jednoj rečenici:
Pereljman je pokazao da se svaki zatvoreni 3D prostor bez rupa može „ispeglati“ u sferu ako zadovoljava određene uslove, koristeći Ricci flow — što znači da jeste sfera, topološki gledano.
🔄 Kako se deformiše torus (prsten) pomoću Ricci flowa?
Torus je oblik kao krofna ili gumeni prsten – ima jednu rupu u sredini, i to je ključno. On nije topološki ekvivalentan sferi, jer ima „topološki rod 1” (ima jednu rupu).
Ricci flow pokušava da „izravna” zakrivljenost svuda po površini, ali torus ima različitu zakrivljenost na različitim mestima:
- Unutrašnji deo (blizu rupe) je negativno zakrivljen (zakrivljen kao sedlo).
- Spoljni deo (dalje od centra) je pozitivno zakrivljen (kao površina lopte).
- Gornji i donji deo su ravni ili blago zakrivljeni.
🔥 Šta se dešava tokom Ricci flowa?
Kada Ricci flow krene da deluje:
- Zakriljena mesta se “skupljaju” – pozitivna zakrivljenost smanjuje dimenzije (kao da toplota isparava).
- Negativna zakrivljenost se “širi”, pokušava da raste.
Ali torus ne može sve da „izravna” u savršenu sferu jer njegova topologija (rupa) to ne dozvoljava.
Zbog toga se tokom Ricci flowa:
- Torus počinje da kolabira u sredini — rupa se sužava.
- Na kraju, nastaje singularnost — prostor se „cepka” u tom delu jer Ricci flow ne može da ga „ispegla” bez prekida.
📉 Kraj deformacije
Bez dodatnih intervencija (kao što ih je Pereljman koristio za sfere), Ricci flow ne može da pretvori torus u sferu, jer je topološki drugačiji objekat. On tokom deformacije dođe do „neuspeha” – singularnosti koje se više ne mogu rešiti bez prekidanja strukture.
Evo primera jednostavne animacije u Pythonu koja vizuelno prikazuje kako se torus (prsten) deformiše pod delovanjem nečega nalik Ricci flowu – tj. kako rupa u torusu polako nestaje.
Koristićemo matplotlib
za animaciju i numpy
za izračunavanje geometrije.
pip install numpy matplotlib
programski kod:
import numpy as np import matplotlib.pyplot as plt from matplotlib.animation import FuncAnimation from mpl_toolkits.mplot3d import Axes3D # Parametri torusa R = 2 # velika poluprečnik (udaljenost od centra do središta cevi) r0 = 0.8 # početna vrednost malog poluprečnika (debljina cevi) steps = 100 # broj koraka u animaciji # Parametri mreže theta = np.linspace(0, 2 * np.pi, 60) phi = np.linspace(0, 2 * np.pi, 30) theta, phi = np.meshgrid(theta, phi) fig = plt.figure() ax = fig.add_subplot(111, projection='3d') ax.set_box_aspect([1, 1, 1]) ax.axis('off') # Funkcija za crtanje torusa def update(frame): ax.cla() ax.axis('off') ax.set_box_aspect([1, 1, 1]) ax.set_xlim(-3, 3) ax.set_ylim(-3, 3) ax.set_zlim(-3, 3) # Simulacija Ricci flowa: postepeno smanjenje unutrašnjeg radijusa r r = r0 * (1 - 0.9 * frame / steps) # rupa nestaje if r < 0.01: r = 0.01 # izbegni kolaps # Parametarske jednačine torusa x = (R + r * np.cos(phi)) * np.cos(theta) y = (R + r * np.cos(phi)) * np.sin(theta) z = r * np.sin(phi) ax.plot_surface(x, y, z, color='lightblue', edgecolor='k', linewidth=0.2, alpha=0.9) ax.set_title(f"Korak {frame + 1} / {steps}", fontsize=12) ani = FuncAnimation(fig, update, frames=steps, interval=100) plt.show()
📌 Šta se dešava u animaciji?
- Torus kreće sa debelom „rupom“.
- Kako vreme prolazi, unutrašnji radijus (r) se smanjuje.
- Vizualno izgleda kao da rupa nestaje, a torus se pretvara u spljošten objekat, koji bi u stvarnosti pod Ricci flowom doživeo singularnost (matematički „kolaps“).
Linkovi:
- Grisha Perelman: Finite extinction time for the solutions to the Ricci flow on certain three-manifolds
https://arxiv.org/abs/math/0307245 - Grisha Perelman: Ricci flow with surgery on three-manifolds
https://arxiv.org/abs/math/0303109 - Grisha Perelman: The entropy formula for the Ricci flow and its geometric applications
https://arxiv.org/abs/math/0211159